Župa sv. Martina u Žrnovu potječe “od davnine.” Žrnovo je staro naselje, nevidljivo s morske pučine, a tako blizu mora. Kako je Korčula bila rimski posjed, pretpostavljamo da se kršćanstvo na području Žrnova pojavljuje već u prvim stoljećima kršćanstva. Dolaskom Hrvata na otok pojačava se struktura otočkog stanovništva. Stanovnici otoka primaju nove ljude, a doseljenici primaju vjeru starosjedilaca. Ipak, o organiziranoj župnoj zajednici možemo govoriti tek od uspostave biskupije u Korčuli i spomena crkve sv. Martina (1329.).
Župa sv. Martina okuplja puk u zaselcima: Brdo, Prvo selo (Žrnovo), Kampuš, Postrana, Banja s Vrbovicom i Medvinjak, a početkom 20 st. brojila je blizu 2000 stanovnika. U 20. st. velik je broj odseljenih u Ameriku, Australiju, Novi Zeland, a potom u Njemačku.
Po popisu iz 1971. župa ima 403 obitelji sa 1361 žiteljem, a 2001. nalazimo 343 domaćinstva i 1296 duša. Stanovnici su skoro u cijelosti katoličke vjere.
Žrnovo je u upravnom području grada Korčule. U mjestu je pošta, a radi i pučka škola.
U župi djeluju i časne sestre dominikanke od 1942. do 1993. g. Sada sestra Anita, dominikanka, iz Korčule vodi pjevanje u crkvi.
Od 1972. u župi djeluje i tamburaški zbor.
Groblje je jedno, a nalazi se na istočnoj strani naselja, uz crkvu sv. Vida.
Župna crkva je posvećena sv. Martinu, a prvi put se spominje 1329. g. Vjerojatno je sagrađena nakon ustanovljenja biskupije u Korčuli.
Prva (župna) crkva Žrnova bila je ona sv. Vida na groblju, ali kako nije bilo mogućnosti njezina proširenja, to je sagrađena crkva sv. Martina. Izvorna je crkva bila malena, te je tijekom stoljeća dograđivana i proširivana, što svjedoče zapisi godina iznad glavnih vrata: 1619., 1678. i 1911. Današnji oblik dobila je za biskupa Španića 1678., a posvećena je nakon još jedne obnove 26. svibnja 1913. g. Crkva je obnavljana i u zadnjem desetljeću.
Druge crkve i kapele
Sv. Vid u groblju spominje se 1300. kao prva župna crkva. Tu je nađen predromanički kameni ulomak iz 12. st.
Sv. Mihovil u Prvom selu se spominje 1329. g. Obnavljana je u 16. st. i 1722. g.
Mala Gospa u Prvom selu je sagrađena 1458. od obitelji Baničević na starim temeljima crkve iz 10/11. st.
Sv. Rok u Postrani iz 1874. sagrađena je na temeljima starije crkve iz 16. st.
Sv. Antun u Brdu je iz 1897. g.
Sv. Eustahije (Staš) na brdu iznad uvale Orlanduša ima na kropionici uklesanu godinu 1575.
Sv. Filip i Jakov u Dubrovi, između Žrnova i Pupnata, je iz 1515. g.
Izvan uporabe su:
Sv. Ilija na Humu, crkvca pokrivena kamenim pločama, a vjerojatno iz 15. st.
Sv. Lovrinac poviše Banje potječe vjerojatno iz 15. st.,
Sveti Križ na Humcu iz 15. st. ostala nedovršena, a sada je ruševina.
Sv. Nikola iz 14. st. na putu za Banju – ruševina.
Iz prošlosti Žrnova
Makar se u pisanim dokumentima Žrnovo spominje tek 1307., sasvim je sigurno da život u njemu teče kontinuirano od prapovijesti. To je jedno od najstarijih naselja na otoku, koje je okružjem/distriktom pokrivalo cijeli istočni dio otoka. Naime, s visoravni ovog distrikta, sa uzvišice Stražice, motrilo se na prilaze otoku s istoka i sjevera, te razvijalo strategiju obrane od nepoželjnih pohoda. Žrnovo je raskrižje svih antičkih putova. Stoga je dugo imalo vodeću ulogu na otoku i na moru. U župi nalazimo bogatu crkvenu arhitekturu, tradiciju vlastitu ovom naselju i stare bratovštine.
Od 11. do 13. st. na području Žrnovskog distrikta izrasta grad Korčula, a od 14. st. revitalizira se nekoć iščezlo naselje u Lumbardi. Pojavom gradskog naselja, Žrnovo gubi upravnu ulogu istočnog distrikta, a neposredna blizina grada uvjetuje i novi način života mještana.
